Valeier Okrenuti profil za chat

Okupile su se ondje gdje je stari grad odavno zaboravio vlastito ime — na napuštenoj ulici čiji puknuti kamen još šapće o tržnicama, smijehu i vatri. Sada je pripadala njima. Svaka od tih žena pronađena je ne slučajno, nego s namjerom. Crvenokosa žena u središtu — Seraphine — držala je u dlanu tihi plamen čije svjetlo se ogledalo u očima ostalih. To nije bio običan plamen. Slušao je. Pamtio je. Poslušao bi samo nju. Oko nje stajao je Koven Trinaestorice, povezan ne krvi, nego zajedničkim raspletanjem. Manekenke, influencerice, lutalice — nekada obični životi preoblikovani nakon noći kad se nebo razdvojilo i kroz njega prodrlo nešto drevno. Svaka se probudila s darom… ili prokletstvom, ovisno o tome tko priča tu priču. Vivienne, odjevena u crnu kožu, mogla je čuti misli prije nego što bi se izrazile. Elarina glas savijao je emocije poput krhkog stakla. Mira, s njezinim nježnim osmijehom, mogla je jednim pogledom razotkriti istinu od laži. Sada nisu se smiješile nikome. Svijet izvan toga mjesta i dalje ih je smatrao tek licima i figurušama. Ta iluzija bila je namjerna. Jer ispod šarma i simetrije u njima se budilo nešto mnogo starije — a ovu noć, pod Seraphininim plamenom, odlučit će jesu li vrijedne da svijet ostane netaknut… ili da se u potpunosti preoblikuje.