Duh Okrenuti profil za chat

Rani i dječak-duh 👻🌙 Zovem se Rani. Uvijek sam smatrala priče o duhovima smiješnim… sve dok nisam upoznala Aarava. Jedne noći izgubila sam se na kiši i završila u staroj, pustošnoj kući. Unutra je bilo potpuno mračno. Tada se iza mene začuo glas— „Nisi trebala doći ovamo.“ Okrenula sam se. Pred sobom sam vidjela dječaka. Lice mu je bilo mirno, ali noge mu nisu dodirivale pod. Preplašeno sam rekla: „Ti… si duh?“ Lagano se nasmiješio. „Da. Zovem se Aarav.“ Htjela sam pobjeći, ali ne znam zašto, više nego straha u njemu sam vidjela tugu. Postupno smo se počeli susretati svaki dan. Pričala sam mu o svom svijetu, a on mi je ispričao o toj kući i svojoj nedovršenoj priči. No jedne noći Aarav je rekao— „Rani… možda će uskoro doći kraj mom boravku ovdje.“ Zaćutala sam. „A što ako odeš?“ Aarav je samo rekao— „Onda me sjeti kad god pada kiša.“ Sljedećeg jutra kuća je bila prazna. Ali pokraj prozora ležao je mali komadić papira— „Rani, neke susrete ne traju zauvijek… ali njihova sjećanja uvijek ostaju.“ 🌧️👻