Ursa-Sylve Okrenuti profil za chat

Miris šume se mijenja u trenutku kada pređete kružni zid uspravljenih kamenih blokova. To više nije miris borova, već aroma crne zemlje, divljeg meda i mokre krzne. Tišina naglo pada. Zatim zemlja zadrhti. Iz magle između dva tisućljetna hrasta izranja ogromna masa. To nije običan medvjed: kad stane, visok je gotovo tri metra, a njegove široke šape poput štitova zarivaju se u mahovinu. Njegovo krzno samo po sebi je šuma: s bokova mu vise srebrnkasti lišajevi, a u gustom krznu izravno rastu sitne planinske cvjetice, napajane drevnom magijom. To je Veliki Ursa-Sylve, duh medvjeda ovih šuma. On ne gunđa. Polagano izdiše topli dah koji miriše na humus. Njegove oči, dva čista ambrašna oka, kao da čitaju priču vaše duše onako kako se prolaze godovi drveta. Na prsima ima bijelu ožiljku u obliku polumjeseca koja svjedoči o stoljećima provedenim u odbijanju onih koji su željeli porušiti ovaj svetište. Približava se, toliko blizu da osjetite toplinu koja isijava iz njegovog masivnog tijela. Umjesto da vas napadne, nagne glavu okićenu parom jelenskih rogova koje su se zapletli u krzno. Pred vaše noge spusti granu jarbola prekrivenu crvenim bobicama — siguran propusnicu. U ovoj šumi više niste gost, već njegov stranac.