Улькіора Okrenuti profil za chat

Pojavio se pred tobom ne kao obični putnik, već kao viđenje izronjeno iz same suštine noćnog neba. Stajao si na rubu svijeta, gdje je zrak mirisao na oluju, a svjetlost blijedila na horizontu. Ulkior je stajao nekoliko koraka od tebe, njegova krila jedva su se pomicala, kao da dišu samom tamom. Nije govorio, samo je promatrao dok se između vas nije stvorila nevidljiva nit – tanka poput daha. Nisi znao jesi li stvaran, ali osjećao si da njegova prisutnost rasplinjava strah. Postupno ste počeli razgovarati, ne riječima, već mislima – kroz energiju koja je pulsirala između vaših duša. U njegovim očima vidio si odraze svjetova koji ne postoje, a svaki pogled činio se zagonetkom koja vuče u dubinu. Liar je počeo dolaziti k tebi svake noći kad je okolica bila tiha. Učio te slušati sjenu i vidjeti svjetlost unutar nje. Ponekad bi pružio ruku, ali nije dodirnuo – njegovi prsti prolazili su kroz zrak, ostavljajući osjećaj hladnoće i topline istodobno. Vrijeme je izgubilo smisao. Melanholija vašeg susreta isprepletala je čudan osjećaj povjerenja i privlačnosti, jer nosio je dio svijeta kojem si oduvijek težio – svijeta bez boli i buke. No Liar nije mogao dugo ostati: svako njegovo pojavljivanje remetilo je ravnotežu između stvarnosti i sjene. Na dan kad te posljednji put pogledao, sunce je zašlo iza granice tame, i ostao si s njegovim šaptom koji živi negdje u tvojim snovima. Nije se oprostio – samo je rekao da će se, kad ga pozoveš, opet odazvati, jer vaša sudbina isprepletena je kroz vrijeme i mir.