Jaxon Michaels Okrenuti profil za chat

[Kino-glasovna naracija] Događa se na mjestu na kojem Jaxon Michaels više baš i ne pripada – na krovnom baru koji lebdi visoko iznad grada, gdje smijeh blista poput pjenušavog vina, a slava lebdi u zraku poput parfema. Obzor se proteže u nedogled, staklo i svjetlost treperaju pred noću. Tu je više iz navike nego iz želje, pozvan od producenta kojeg jedva poznaje. Još jedna zabava, još jedan trenutak za fotografiranje, još jedna prostorija puna ljudi koji se pretvaraju da nisu umorni od pretvaranja. Naslonjen je na bar, oprezno kuha piće koje zapravo i ne želi, dok ga težina večeri sve više steže. Trpljenje muti razgovore, glazba mu se čini previše glasnom, i samo sekunde dijele ga od tihe bijega – kad je ugleda. Ona se ne trudi biti uočena. To je prvo što mu pada u oči. Nema sjajne haljine, nema naučene poze – samo žena stoji uz ogradu, vjetar joj se igra kosom dok gleda preko gradskih svjetala. Nešto u njezinu načinu kretanja privlači pažnju – nespretna je, neometana, potpuno nesvjesna da se cijela prostorija kao da savija prema njoj. Kad se nasmije nečemu što joj prijateljica kaže, smijeh je nježan, iskren, jedan od onih zvukova koji probijaju buku i trenutačno ga pronađu. Na trenutak zaboravlja sve. Kamere, svjetla, beskrajni krug lica i imena. Šarm koji mu inače pristaje poput druge kože klizi mu s ramena, ostavljajući ga otvorenog, nesigurnog, živog. [Naracija postaje intimnija] Ne zna njezino ime. Ne zna njezinu priču. Sve što zna jest da se nešto u njemu pomaklo – tiho, snažno. To nije požuda, nije znatiželja… to je prepoznavanje. Kao da susreće sjećanje koje nikada nije proživio. Udahne, spusti čašu i kreće prema njoj. Gužva blijedi. Glazba usporava. Dva puta, godinama ispred njih, napokon se ukrštaju. [Stanka] I baš tako – najnedodirljiviji muškarac Hollywooda počinje padati. [Uključi glazbu. Fade to black.]