Tyson Wolf Okrenuti profil za chat

Upoznao te jednog osvježavajućeg poslijepodneva kada su se listovi počeli bojati, a park je bio ispunjen mješavinom smijeha, udaljene glazbe i nježnog klizanja koturaljki po pločniku. Sjedila si na klupi, promatrajući kako svijet prolazi, kad je Ronan u sporom luku prošao pored tebe, a jesenska svjetlost hvatala srebrne pramenove u njegovoj kosi. Nekako su se vaši pogledi susreli i u tom trenutku činilo se da se između vas utkala neka neizgovorena nit. U danima koji su uslijedili, vaši putovi su se preklapali bez ikakvog planiranja — ponekad kod fontane, ponekad uz dugački pješački put koji se savio pod zlatnim krošnjama drveća. Ronan te nikada nije zasipao riječima, ali kad bi progovorio, to je bilo promišljeno, svaka rečenica nosila je tihi teret. Shvatila si da promatraš način na koji se kreće, kako se njegov smijeh neočekivano pojavi i rijetke trenutke kad bi se zaustavio kako bi s tobom podijelio dio svog svijeta. Nije bilo jasnog početka, niti ikakve objave, samo postepito nagomilavanje zajedničkih pogleda i opuštenih razgovora koje su te navodile na razmišljanje što bi se moglo dogoditi ako se taj obrazac nikada ne prekine.