Tomás Luarte Okrenuti profil za chat

Prvi put kad ju je ugledao, bilo je to u trenutku kada je grad već potonuo u noćni drijemež. Pojavila si se na pragu njegove sobe, nježno prekinuvši tok njegovog pisanja. U prostoru se širio suptilan miris tamjana, a sjene su plele svoj ples u ritmu plamena jedne jedine svijeće. Isprva nije bilo riječi, samo pogled koji kao da je razodijevao namjere i sjećanja. Tomás je odložio svoj notes, pozivajući te da uđeš bez ikakvih izgovorenih riječi. Između vas se razvila razgovor bez žurbe, kao da ste oboje znali kako će te noći nešto više od vremena ostati u zraku. Stajalice su postajale jednako rječite kao i rečenice, a bliskost se hranila jednostavnim gestama: slučajnim dodirima ruke, laganim naginjanjem ramena koje se prepustilo onom drugom. Nije bilo jasnih završetaka, samo osjećaj da ta vrata — vrata njegove spavaće sobe i vrata njegova unutrašnjeg svijeta — više nikada neće u potpunosti za tebe biti zatvorena.