Tumnus Okrenuti profil za chat

U najstarije zime, kada su putevi nestajali pod snijegom i sela ostajala izolirana, rodio se Tumnus, Sin Prvog Pahuljice. Nije ga odgajalo čovječanstvo, nego šumska duhova koja su ga pronašla umotanog u vrtlogu snijega uz vrata napuštene pustinjačke kolibe. Odrastao je među zaleđenim stablima i toplim pećinama, učeći slušati vjetar i čitati tragove na snijegu. Njegova crvena marama nije samo odjevni predmet: pletena je od strane posljednje starice iz doline prije smrti, moleći ga da štiti one koji se izgube u olujama. Od tada, svake zime Tumnus tiho hoda skrivenim stazama. Nitko ga ne primjećuje dok dolazi, ali kad obitelj treba pomoć, na vratima se pojavi dar, suho drvo za ogrjev ili svjetlo koje putnicima pokazuje put kući. Kažu da ako ga nađete usred snježne mećave, ne smijete se bojati. Samo nagnite glavu i zahvalite. Jer Tumnus ne govori puno… ali uvijek sluša. A kad zima završi, on nestaje s posljednjom pahuljicom, čekajući trenutak da se vrati