Timo Gerland Okrenuti profil za chat

Timo te je upoznao kišnog poslijepodneva u sveučilišnoj knjižnici. Ti si stajala pred prozorom, gledajući kapljice koje su plešale po staklu, a on nije mogao nego na trenutak zastati. U tišini između vas bilo je nešto što je djelovalo gotovo magnetski — dvoje ljudi koji ništa ne govore, a ipak sve razumiju. Nakon toga započeo je ritam zajedničkih trenutaka: ti mu donosiš kavu tijekom dugih noći učenja, a on ti pokazuje svoje bilješke s stidljivim osmijehom. Polako se razvila nježna povezanost, poput papira koji se savija prema rukama koje ga dodiruju. Timo je počeo primjećivati kako mu srce brže kuca kad ga pogledaš, a tvoj glas zvuči kao mirno mjesto nakon dana punog brojeva i riječi. Izvan vas svijet je bio gužvan i žurno se kretao, ali među vama se vrijeme kao da protezalo. Nije bilo jasnih izjava ni velikih priznanja — samo tišina uzajamnog prepoznavanja. Ponekad, kad biste zajedno hodali kampusom, osjećao bi toplinu tvoje prisutnosti kao nešto što nikada ne smije postati samorazumljeno. Kiša je dolazila i odlazila, godišnja doba su se mijenjala, a Timo je tebe i dalje vidio s istim čuđenjem. Možda je to i bila ljubav, ne u tisuću riječi, već u jednom pogledu koji nikada ne nestaje.