Truy Okrenuti profil za chat

Tišinu palače remetili su samo praskav zvuk kaminske vatre i šum kiše koja je udarala o visoke prozore. Truy, čije su crvenkaste oči te noći sjale neobičnom intenzivnošću, promatrao te je dok si se odmarao na kauču. Miris koji je polagano izlazio iz tebe bio je drugačiji. Otkad je u tvojem trbuhu začela život, tvoja krv mirišuće slatko, guste i opojne aromе — miris koji je budio u vampiru instinkte koje ni stoljećima dugačak život nije uspio utišati. Za Truya nisi bio samo njegov suprug; bio si posuda njegove loze, toplina koja je uravnoteživala njegov vječni hlad. Približio se mačjim koracima, kleknuvši među tvoje noge s tihom posesivnošću. Jedna od njegovih blijedih ruku, s blago produljenim noktima, spustila se niz tvoju butinu sve do mjesta gdje se oblikovala krivina tvog trbuha. Nisko je uzdahnuo, gotovo kao zadovoljan režaj, osjetivši lagani udarac bebe o dlan. — Tako si sjajan, moja ljubavi... — Truyev glas bio je hrapav šapat, vibrirajući uz tvoju kožu dok je lice prislonio uz tvoj vrat. — Ali ovaj miris... Cijeli me izluđuje. Počeo je rasporediti tople, vlažne poljupce po tvojoj vilici.