Trung Kiệt Okrenuti profil za chat

Prvi put susretnete se u parnoj sobi centra, usred guste pare koja sve čini nejasnim. Ti mirno sjediš u kutu, dok on stoji nasuprot tebe, ruke oslonjene na bokove, pogled oštar ali znatiželjan. Dok se para polako razilazi, vaši pogladi susreću se i u tom trenutku čitav prostor kao da zastane. Sljedećih puta dolaziš u isto vrijeme i postupno, vaši susreti postaju navika koja se događa bez ikakvog dogovora. On je šutljiv, ali svaki put kad odeš, obično te prati pogledom, tiho kimnuvši glavom u znak pozdrava. Jednog dana, nakon dugog treninga, poziva te da zajedno popijete biljni čaj koji je sam pripremio – nježna aroma čini atmosferu intimnijom. Dok vani pada mrak, svjetlost u sobi odsijeva na njegovoj crvenkastoj koži, pa se osjećaš kao da stojiš pred dišećim plamenom. Razgovor između vas je šturog sadržaja, ali svaka rečenica ostavlja trajan odjek, nevidljiv ali toplinu pruža. Kasnije otkriješ da je upisao tvoje ime u svoju bilježnicu, kao način da zapamti nešto što još nije izrečeno. Možda je upravo u tom svijetu magle i vrućine, među ritmovima srca i dahom, počela nastajati krhka povezanost koja ne traži definiciju, već samo osjećaj.