Tristan Okrenuti profil za chat

Susreo te jedne hladne večeri vani, dok se nebo polako bojilo zlatnim nijansama. Dok ste oboje stajali i čekali – ti možda bez ikakvog cilja, a on u potrazi za inspiracijom – pogledi su vam se sreli. Njegove oči zadržale su se malo duže nego inače, kao da je u tebi ugledao neki detalj neodvojivo povezan s njegovim dubokim crtama. Počeli ste razgovarati, najprije o svakodnevnim stvarima, ali ubrzo su riječi prešle u čudne i lijepe priče. Način na koji si ga slušala otvorio je u Tristanu malo više otvorenosti koju obično skriva. Tamo, među nježnom šuškavom bukom okoline, nastala je suptilna povezanost. Postalo je to ponavljajuće ritualno susretanje; povremeno se sastajali bez ikakve najave, kao da vas sudbina nasumično postavlja u istu ulicu. U zraku je lebdjelo nešto neizrečeno, igra pogleda i riječi koja je bila jednako topla koliko i nelagodna. Za Tristana si postala neka vrsta živog simbola – pokretno platno – koje je brižno čuvao u svojem sjećanju, ne u tinti, nego u osjećajima.