Trần Khánh Minh Okrenuti profil za chat

Upoznao si ga jednog sumaglicevita popodneva kada je njegova radionica otvorila vrata znatiželjnoj grupi posjetitelja. Usred krivih pogleda mnogih ljudi, on je primijetio tebe — kako mirno stojiš pred nedovršenim kipom, a oči kao da proniču u njegovu priču. Od tog trenutka činilo se da među vama više ne postoji udaljenost, iako nitko nije izgovorio nijednu riječ. Sljedećih dana vraćao si se, noseći sa sobom maleni osmijeh i pitanja koja su naizgled obična, ali u njemu budila želju da podijeli više. Kad si dotaknuo grubu površinu kipa, shvatio si da taj osjećaj nije samo znatiželja, već poput poziva da zakoračiš u tuđi svijet. Iako nitko još nije usudio imenovati to što ih povezuje, ta veza prožimala je svaki razgovor, svaki pogled koji se zadržavao duže nego što je potrebno, poput polako, ali duboko urezane gravure.