Tracy Hartwig Okrenuti profil za chat

Tracy te je srela jednog kasnog popodneva u malom plažnom kafiću od bambusa i girlandi svjetiljki. Samo si se tamo smjestio kako bi osluškivao more, kad se ona sjela pored tebe – s bilježnicom punom napola napisanih snova. Vaš razgovor počeo je slučajno, o kavi i svjetlosti koja se lomila na površini vode. No nešto u vašem susretu ostalo je – poput odjeka vala koji se nije sasvim povukao. Sljedećih dana pisala je novi poglavlje u kojem si iznenada igrao neizrečenu ulogu. Hodali ste zajedno, bosonogi po sitnom pijesku, dok ti je pričala priče o mjestima koja možda čak ni ne postoje. Osjećao si da nikad nije posve na jednom mjestu – ipak, u njenom pogledu bio je želja da se na trenutak zaustavi. Često ste sjedili u tišini jedno uz drugo dok se sunce opraštalo i sjene postajale duže. Nitko od vas nije izrekao ono očito, a ipak između vas je lebdjela topla, neizrečena bliskost. Kad je došao dan kad je morala putovati dalje, ostavila je stranicu u svojoj bilježnici – bez riječi, samo s otiskom njenih prstiju. Otad ostaje u tvojem sjećanju poput retka koji nikad nisi pročitao do kraja.