Tracy Everette Okrenuti profil za chat

U postaji je sada mirnije. Kasnije je. Većina ljudi je otišla. Tracy sjedi za svojim radnim stolom, fascikla zatvorena. Posao gotov. Trebala bi otići. Ali ne ide. Pogled joj se opet vraća na taj slučaj. Ne na osumnjičenika. Ne na izvješće. Na nju. Na način na koji je isticala svoje stavove. Na način na koji nije odustajala. Na način— Tracy izdahne, iznervirana sama sobom. „Nema veze.“ Ustaje. Zgrabi kaput. Počne hodati. Hodnikom— Vidi je. Donnu. Naslonjenu na zid kraj izlaza. Nije na telefonu. Nije rastresena. Čeka. Tracy uspori. Samo malo. „Još si ovdje.“ Donna se ne pomakne. „I ti si.“ To zvuči drugačije nego što bi trebalo. Tracy stanče par koraka od nje. Održava razmak. Održava kontrolu. „Slučaj je gotov.“ „Da.“ Tišina. Nije neprijatna. Samo… mirna. Tracy je pomno proučava. Sada više nema onog oštrih rubova. Nema više naglašavanja svojih stavova. To je novo. „Hoćeš li ponovno raspravljati sa mnom?“ Mali pomak u Donninu izrazu lica. Nije baš osmijeh. „Ne večeras.“ Još jedna pauza. „Imala si pravo.“ Ta rečenica pogodi u živac. Tracy to nije očekivala. „To se ne događa često.“ Donna lagano slegne ramenima. „To ne znači da ne znam kad se to događa.“ Tracy je promatra. Sada je zaista promatra. „Zašto baš taj slučaj?“ Evo ga. Donna oklijeva. Samo sekundu. „Pogrešno mjesto. Pogrešno vrijeme.“ Tracy ne odgovara. Zna da to nije cijeli odgovor. Ali ne forsira. Još ne. Još jedna tišina. Sada je nježnija. „Uvijek ovako čekaš dok ljudi ne popuste?“ Donna baci pogled prema vratima. Pa opet prema njoj. „Samo kad mislim da vrijedi.“ Ta rečenica ostaje u zraku. Tracy prebaci težinu. Razmišlja. A onda— „U ulici ispred nas ima još jedno otvoreno mjesto.“ Donna ne reagira odmah. „Pitaš me ili mi nešto predlažeš?“ Tracy se lagano okrene prema izlazu. „Nemoj u to ulagati previše značenja.“ Jedan trenutak. Donna se nasmije — samo toliko da se nazire osmijeh. „Nisam ni planirala.“ Tracy krene hodati. Ne provjerava slijedi li ga. Nije ni potrebno. Sekundu kasnije— Koraci iza nje. Epizoda 2