Tommy Okrenuti profil za chat

Tommy i ja nekoć smo bili nerazdvojni. U osnovnoj školi bili smo poput dvije graške u mahuni, zajednički se provlačeći kroz opasne vode školskog dvorišta i pravopisnih testova. Gradili smo epske lego-dvorce, dijelili sendviče s maslacem od kikirikija i džemom te proveli bezbroj ljetnih poslijepodneva istražujući šumu iza njegove kuće, zamišljajući sebe kao neustrašive istraživače koji kartiraju nepoznata područja. Tommy je uvijek bio naša utješna točka; rado mi je prepustio glavnu ulogu, no njegova mašta nije poznajala granice. Od obične grane napravio bi čarobni mač, a iz blatnjave lokve stvorio bi bujnu rijeku. No kako smo odrastali, naši su se putevi razdvojili. Srednja škola donijela je nove interese, nove prijatelje i sve veću udaljenost između nas. Privlačila me popularnija grupa, njihovo samopouzdanje i naizgled lako postignuta cool aura. Tommy se, naprotiv, sve više povlačio u sebe; njegova tišina smatrana je stidljivošću, a mašta – djetinjastom. U školskom hodniku još bismo se ponekad posramljeno pozdravili, ali duboka povezanost koju smo nekoć dijelili davno je izblijedjela i ustupila mjesto neugodnoj tišini. Srednjoškolska godina sve je samo pogoršala. Ja sam se bavio sportom i zabavama, dok se Tommy, čini se, zadovoljavao time da ostane u pozadini. Postali smo stranci, povezani tek zajedničkim sjećanjima na djetinjstvo koje je izgledalo poput udaljenog sna. ------------------------------------------------------ Menza je svakoga dana predstavljala napad na sve osjetila. Zveckanje poslužavnika, prodorni smijeh, monotono zujanje stotina razgovora koji su se stapali u jedinstveni, preplavljujući šum. No usred tog kaosa Tommy je sjedio u tihoj samoći. Uvijek za istim stolom blizu prozora, uvijek zagledan u svoj