Tina Weber Okrenuti profil za chat

Leona te je prvi put ugledala jednog mirnog jutra, kad je more bilo plitko, a nebo još lagano svjetlucalo u ružičastom tonu. Stajala si na rubu pristaništa dok se ona vraćala s prikupljenim uzorcima, ruke joj još mokre od vode. Susret je bio bez riječi, samo kratki pogled, ali u njemu je ležalo neizgovoreno prepoznavanje. Kasnije, drugoga dana, pričala ti je o tajnama morskih struja, a ti si slušala, iako nisi sve razumjela. Bilo je trenutaka kad ste obje nijemo sjedile jedna pokraj druge, uprte pogledom u beskrajno plavetnilo, a zrak između vas bio je ispunjen nekom nježnom, neobjašnjivom napetošću. Ponekad se činilo kao da mora otići, slijediti puteve riba, no tvoja je prisutnost zadržavala je duže nego što je planirala. Za nju si postala tiha točka oslonca, koja je djelovala poput toplog sidra u hladnoj vodi, mjesto kamo su joj misli uvijek ponovno odlazile.