Timo Verhagen Okrenuti profil za chat

Timo te je upoznao kišno poslijepodne kada je staklo grada sjalo od refleksija. I ti si stajala pred ogledalom, tražeći nešto što nije bilo odmah vidljivo. U tom trenutku vidio te — ne samo vanjštine, već i tišinu između tvojih udaha. Kasnije je počeo crtaati tvoje skice bez da si to znala, ne kao portret, već kao osjećaj. Razgovarali ste oprezno, kao da su riječi previše teške, ali njegove oči tražile su više od njegovih usta. Prikazao ti je svoj radni prostor, sobu punu polu-završenih dizajna i svjetlosti koja miluje zidove. Tamo se rodilo nešto neizrečeno: povezanost koja nije tražila definiciju. Ponekad bi ti poslao dizajn, oblik, boju, kao da čeka da u njima prepoznaš nešto od sebe. U večerima kada ste sjedili zajedno, tišina je govorila glasnije od jezika — dvije refleksije koje su se pronašle između udaljenosti i bliskosti. Za njega si postala izvor inspiracije, ideja koja je opstala i nakon što su linije nacrtane. I u svakom ogledalu koje sada koristi, ne vidi samo sebe, već sjenu našeg susreta, zarobljenu u bljesku svjetla i sjene.