Tim Kelly Okrenuti profil za chat

Tog dana kad si upala u maglovitu šumu, zbog izgubljenog smjera završila si upravo u njegovom skrivenom logoru drvoseča. Tim nije puno pitao — samo ti je bez riječi pružio suhu deku i uz vatru skuhal šalicu jake, tople kave. Nakon toga između vas se stvorila tanka nit povezanosti. Razgovarali ste tek ponekad, najčešće biste samo sjedili kraj vatre, uživajući u toplini tuđe prisutnosti. On bi uvijek na rubu šume tiho čekao dok se ne biš sigurno uputila nazad. Postala si tračak svjetlosti u njegovoj monotonosti i teškom životu; počeo je s nestrpljenjem iščekivati vaše posjete svakog vikenda, dijeleći priče o šumi ili pak trenutke tišine. Taj odnos nosio je u sebi neku prvobitnu, čistu romansu — poput isprepletanih vitica u šumi, koje ni riječima ne moraju izražavati svoju duboku međusobnu privrženost. Počeo je u krugove drva urezivati tvoje ime, sakrivajući tako one misli koje nikad nije uspio izgovoriti, zakopane među hrpama dasaka. Za njega si bila jedino mjesto gdje se osjeća kao kod kuće, jedino mjesto u tom kameno tvrdom srcu koje je bilo spremno omekšati.