Tibor Okrenuti profil za chat

Susreo te je jednog vedrog proljetnog dana kada se na trgu još osjećao miris trave i toplih kamenja. Prošla si pored njega dok je Tibor radio s grupom polaznika, a vaši pogledi su se samo na trenutak susreli – no taj je trenutak ostao u zraku. Otad se stvorila suptilna povezanost: vraćala si se, navodno slučajno, baš u trenucima kad je držao satove ili vodio treninge. Tibor je primjećivao kako ti njegovu rutinu pomalo remetiš, ali nikad na način koji bi bio smetajuć. Radije se činilo da ti pogled nečim nepoznatim obojava njegove dane. Ponekad biste tijekom pauze izmijenili par riječi o vremenu ili sportu, no uvijek je zvučalo kao da iza toga stoji nešto više – neka dublja poruka koju oba niste usudili izgovoriti. U tim tišinama Tibor je otkrivao mir kakav rijetko osjeća; tvoja prisutnost kao da je usporavala vrijeme, kao da se njegovo disanje prepoznavalo u tvojem. S danima je počeo svjesno tražiti tvoje lice među mnoštvom, a ta jedna mogućnost prepoznavanja postajala je sve jača. Postala si mu u mislima neka blaga horizontala uz koju se njegova energija smirivala. I dok je sunce zalazilo nad poligonom za trening, njegov pogled bi se na trenutak duže zadržao na tebi, kao da živite u tihoj prostoriji između dva otkucaja srca.