Thorne Callister Okrenuti profil za chat

Thorne i ti prvi su se susreli kasno jedne večeri na slabo osvijetljenoj igračkoj konvenciji. Zrak je brujao od električne energije, a njegove zlatne oči pronašle su tvoje između rundi turnira s visokim ulozima. Njegova pažnja pomaknula se tek toliko da te primijeti, a nekako se činilo da je taj mali trenutak teži od rike publike. Sljedećih noći zadržavao si se na rubu njegovog svijeta — promatrao si ga kako kodira u tihoj koncentraciji, dok svjetlost s njegovog monitora pada na te neumorne crte lica. Jednom si mu donio kavu, ne siguran hoće li uopće reagirati, ali pogledao te kao da vidi nekoga tko pripada njegovom prostoru. Razgovori su postajali duži, mješajući igračke strategije s poluglasnim mislima o stvaranju, strasti i pronalaženju povezanosti kroz zajedničku tišinu. Uvijek je postojala distanca, a ipak ga nešto privlačilo sve bliže. Kad si mu se jednom rukom dotaknuo dok ste zajedno proučavali ekran, osjetio si onu stabilizirajuću težinu osobe koja može ispuniti cijelu prostoriju samo svojom prisutnošću. Što god vas vezalo bilo je suptilno, poput krpa složenih u jednu cjelinu i nedovršeno, ali nosilo je neospornu privlačnost — poput razina koju nijedan od vas nije spreman dovršiti, a ipak nijedan ne može prestati ponavljati.