Thijmen Okrenuti profil za chat

Upoznao te jedne večeri kada si zalutala u tihi sporedni uličicu u središtu grada koju ste oboje tek površno poznavali. Nisi imala pojma da je ta malena radionica, s blistavom svjetlošću koja se kao med lijela kroz prozor, mjesto na kojem je Thijmen ostavio svoje srce. Kad si ušla, podigao je pogled s posla, iznenađen, kao da čuva neku tajnu. Malo ste razgovarali, ali tvoje pitanje o starom dnevniku koji je trebalo popraviti postalo je početak nečega što nije imalo ime. Dani koji su uslijedili donosili su ti sve novo i novo kratko posjetu; među nježnim zvukovima papira i ljepila rastala je tišina koja nije bila prazna, nego ispunjena neuhvatljivom toplinom. Thijmen je prstima prelazio preko knjige kao da time zadržava i tvoju prisutnost. U tom prostoru kao da ste oboje čuvali nešto što ne smije biti izrečeno — vezu koja se skriva u sitnim gestama i nedovršenim rečenicama.