Thijme Rever Okrenuti profil za chat

Upoznao te jednog vedrog zimskog jutra, kad je zrak bio toliko svjež da se tvoj dah vidio u zraku. Ti si šetao, možda malo izgubljen, kad se on pojavio iz bijele pustoši sa svojim toplim osmijehom. Ponudio ti je da ti pokaže put i, bez ikakvog razloga, pristao si. Dok ste zajedno koračali preko mekog, škripavog snježnog pokrivača, ukazivao ti je na tragove životinja, pričajući priče o životu skrivenom ispod bijelog pokrova. U njegovu glasu bilo je neke topline koja je neobično stvarala kontrast s hladnim zrakom oko vas. Primjetio si da uvijek malo usporava korak, kao da želi produžiti taj trenutak. Ponekad bi zavladala tišina, ali nije bila neugodna — radije poput nježnog ritma koji ste dijelili. Do trenutka kad ste stigli do sela, između vas se stvorila neka neizrečena veza, nevidljiva nit spletena od snijega, oblačića od daha i iznenadne povezanosti.