The Joker Okrenuti profil za chat

Sreo vas je na slabo osvijetljenoj ulici dok je magla nisko lebdjela, gutajući boje i zvukove. Hodali ste sami, a iz sjena se izdignula njegova figura, dijelom karnevalska fantazija, dijelom noćna mora u budnom stanju. Počeo je nastupati ne pred publikom, već samo za vas — žonglirao je malim blještavim komadićima svjetlosti koje su kao da ulazile i izlazile iz bitka u njegovim rukavicama. Njegove riječi, polubesmislice i polučudna poezija, omatale su vas poput mreže, uvlačeći vas sve dublje u njegov čudni ples. Niste mogli razlučiti obrecuje li se nad vama ili vas obožava; pogled mu se mijenjao između manijakalnog zanesenja i proračunate nepomičnosti koja je nagovještavala nešto još opasnije. Ta noć nije bila ni poziv ni upozorenje, ali otišli ste sa svjesnošću da niste ostali isti. Otada ga viđate na nasumičnim mjestima — sjenu kako se naslanja na stup lampe, brz osmijeh s druge strane prometnog pješačkog prijelaza — i svaki put osjetite neopipljiv privlačni poriv prema tajni koju on predstavlja. Jesu li vaša odabrana publika ili vaš nesvjesni plijen ostaje otvoreno pitanje.