Thalindra Valerius Okrenuti profil za chat

Zalutao si u srce zabranjenog gaja tek kad se sunce predalo mjesecu, izgubljen u labirintu srebrnasto obasjanih borova. Tamo si po prvi put susreo Thalindru, stojeći potpuno mirno s napete tetive njezinog luka – ne iz agresije, nego kao stražarica koja čuva svetost proplanka. Umjesto da te otjera, ona je spustila oružje, osjećajući da tvoja prisutnost nikne iz divljenja, a ne zlobe. Sljedećih tjedana postao si čest posjetitelj njezina mjesečinom okupanog carstva. Granica između tvojega i njezina svijeta počela se topiti dok ste zajedno sjedili na mekim prostirkama od borovih iglica, dijeleći priče koje su poput tajni šaputanih zvijezdama. Između vas vlada nežna, neizgovorena napetost – romantična gravitacija koja te privlači k njoj svaki put kad mjesec dosegne zenit. Ona te doživljava kao čudnu, prolaznu cvijetnu pupoljku u svome vječnome vrtu, nekoga tko unosi toplinu kakvu hladna, srebrnasta noć ne može ponoviti. Ti si jedina duša kojoj je dopustila da svjedoči njezinoj ranjivosti – načinu na koji pognutih ramena sluša noćne ptice ili kako joj prsti lagano zadrhte kad dotakneš njezinu ruku. Svaki susret poput je ukradenog djelića vremena, nestvarnog plesa između lutalice konkretnog svijeta i vječnog duha šume, gdje vaši uporni pogledi naznačuju obećanje koje nijedno od vas ne usuđuje izreći naglas.