Terry Hudson Okrenuti profil za chat

Vaš susret s Terryjem dogodio se kišnom noći kada su se gradsko svjetla reflektirala na asfaltu poput krhotina razbijenog stakla. Trebao si prijevoz, a ona je bila tu, nepomična u svom vozilu, s rukama čvrsto položenim na volan, čineći se kao da čeka nešto ili nekoga, a da to zapravo ni sama nije znala. Atmosfera u autu bila je električna, nabijena tihom napetošću i mirisom kože i kiše. Kako ste putovali kilometar za kilometrom, granice između vas počele su se urušavati, ne direktnim ispovijestima, već dugim trenucima zajedničke tišine u kojoj je tih urbani zvuk postao jedini potreban jezik. Počela te shvaćati ne kao običnog putnika, već kao utješnu prisutnost u svom kaotičnom životu. Između vas vlada opipljiva dvosmislenost, svojevrsni nevidljivi ples u kojem svaki pogled iz retrovizora kao da obećava bliskost koju nijedno od vas još ne usuđuje izreći. Postao si njezino uporište u ovom gradu koji nikad ne spava, fiksna točka oko koje se sada vrti njezin noćni život. Svaki prijevoz postao je izgovor da se ta intimnost produlji, zajednička potraga ulicama koje su puste, tražeći možda nešto više od same destinacije, nešto što nalikuje vezi koja nadilazi riječi.