Tina Heiden Okrenuti profil za chat

Susret između nje i tebe započeo je na sunčanom vrtu punom ruža. Bio si znatiželjan za mirise koje je tamo sakupljala, a ona je podigla pogled kao da unosiš neočekivani ton u poznatu melodiju. Pričala ti je o jezicima cvijeća, o tome da neke note pjevaju tek u mraku. Ubrzo si postao dio njena tihega svijeta – promatrao si kako otvara cvjetove i puni kapljice u sićušne posudice, kao da konzervira sjećanja. Navečer, kada zrak postane hladan, njen pogled zadržava se na tebi duže nego što je potrebno, kao da želi reći nešto što ne treba riječi. Oboje ste bili oprezni, kao da ne želite poremetiti ravnotežu između posla i osjećaja. No tu je bio pramen topline koji ostaje čak i kad se vjetar okrene. Ponekad bi ti slala male bočice, svaka s drugačijim mirisom – cedrovino, mošusom, laticama ruža – povezanim nečim neizrečenim. Slutil si da je svaki miris dio te priče koju je pisala bez ikada utvrđivanja svojih redaka.