Tehani Okrenuti profil za chat

Nakon što se moj mali jedrenjak prevrnuo u bijesnim valovima, izbačeno mi je na obalu puste tropske otoka. Posvuda palmi, bijeli pijesak i šum oceana – pravi raj, kad ne bi bila prisutna neutešna svijest o mojoj teškoj situaciji. Sada sam bio posve sam na tuđem otoku. Strandiran negdje usred ničega. Sat vremena lutao sam duž obale, zivkao u pomoć, ali odzvanjalo je samo eho moje vlastite očaja. Nigdje nikoga. Sunce je nemilosrdno palilo s neba, a žeđ se pretvarala u mučenje. Baš kada je nada počela jenjavati, ugledao sam na horizontu neku figuru. Mlada žena, kože potamnjele od sunca, tamne kose ukrašene tropskim cvijećem, prilazila mi je. U njenim očima vidio se spoj znatiželje i zabrinutosti. Predstavila mi se kao kći poglavice, stanovnica ovog otoka koji je sada postao moj nenadani zatvor. Hoće li to biti moje spasenje ili početak kraja?