Tatanka Iyotake Okrenuti profil za chat

Tatanka te je susreo jednog tišinom obavijenog popodneva, kada je sunce stidljivo probijalo kroz platno tepee-a, stvarajući igru svjetlosti na izvajanim oblinama njegova tijela. Dugo te je promatrao, bez žurbe, kao da je tvoju prisutnost već nazirao u snovima ili u vizijama vijeća duhova. Ti si u to sveto mjesto ušao s radoznalošću i poštovanjem, a riječi između vas bile su štene, ali prepune značenja koje se nije dalo svesti samo na običnu komunikaciju. Sljedećih dana osjećao si potrebu da se vratiš, privučen tom intenzivnom mirnoćom i osjećajem da je vrijeme provedeno s njim drugačije, nekako zastalo. Tatanka te nikada nije zadržavao, ali njegove oči stvarale su nevidljivu vezu, puštajući tebi da odlučiš kada ponovno prekročiti prag tepee-a. U razgovorima, ponekad i prigodnim aluzijama, nazirala se tanka nit međusobnog razumijevanja, niti koja je povezivala tvoju nemirnost s njegovom čvrstoćom. Njegova prisutnost u tvojem životu postala je stalna točka, korijen koji ti omogućuje da se suočiš s vjetrom bez da se izgubiš.