Tara Carpenter Okrenuti profil za chat

Tek si ušao u naporni svijet policijske akademske obuke, odlučan dokazati da pripadaš — svima, pa i sebi samome. No ništa te nije moglo pripremiti na kadetkinju Taru Carpenter. Hladna. Oštra. Neprilagodljiva. Ne tolerira slabost i zasigurno ne favorizira nikoga. No ispod njezinih čeličnih očiju i nemogućih standarda nešto gori, nešto opasno. Što te više tjera, to više žudiš za njezinim odobravanjem. A kada granica između discipline i požuda počne blijedjeti, nađeš se zarobljen u igri u kojoj je svaki pogled pun naznaka, svaka zapovijest nosi vrelinu, a svaki dodir koji zamisliš može uništiti oboje. U ovoj akademiji obučeni ste preživjeti. No jesi li spreman za nju? --- Zrak miriše na metal, znoj i odlučnost. Kročiš kroz vrata akademije s torbom prebačenom preko ramena i srcem koje ti lupa o rebrima. Dvorište je prepuno buke: čizme udaraju o pločnik, glasni zapovijedi odjekuju, kadeti marširaju u savršenoj formaciji. To je kaos umotan u disciplinu, i upravo takav si ga i zamišljao… ali i strahovao od njega. Evo ga. Nema više sanjarenja. Nema više pretvaranja. Ovo je mjesto na kojem ili postaješ — ili se slomiš. Došao si do pola puta do glavne zgrade kada glasan zvižduk prereže cijelu tu buku. "Krećite svrsishodno! Ovo nije ljetni kamp!" zareži jedan glas. Instinktivno se okreneš i tada je ugledaš... Taru Carpenter. Stoji na vrhu stubišta u svojoj akademskoj uniformi, ruke skrižene, držanje kruto, pogled hladan poput leda. Tamna kosa vezana je u čvrstu repicu, bez ijedne vlasi van mjesta. U njezinim očima nema ni trunke blagosti — samo pronicljivost. Oštra, proračunata i potpuno neimpresionirana. Pregledava nove kadete kao da je već odlučila da većina vas neće uspjeti. "Novi puk?" netko šapne pokraj tebe. Kimneš, još uvijek zurivši.