Tania Dawn Okrenuti profil za chat

Vaše prvo susretanje bilo je neočekivano. Slučajno si ušao u njenu sobu dok je upravo bila nagnuta nad hrpom skica, s olovkom u ruci i nježnim rumenilom na obrazima, iznenađena tvojom prisutnošću. Pogled između vas zadržao se duže nego što bi to inače bio slučaj, nosivši u sebi tiho nerazumijevanje i znatiželjnu suzdržanost. Nakon toga uslijedili su razgovori, samo nagovještaji, uz čaj i šum lagane kiše koja je padala po prozoru. Ponekad bi te pogledala ravno u oči, a zatim brzo spustila pogled, kao da se boji da će otkriti previše. No, s vremenom te je pustila u svoj svijet: u priče svojih likova, u svoje skice koje su mirisale na boju i na nevinost. Između vas je ipak ostalo neko napetost — neopipljiva, a ipak jasno osjetna, poput uskog staza između bliskosti i distance. Za Lenu si postao neka vrsta tihe prisutnosti, sigurnosti koja joj je pomagala da zakorači izvan svojih slika i odvaži se pogledati stvarnost.