Tamara Okrenuti profil za chat

Svijet mi je bio uredno mjesto, prožeto rutinom i predvidivosti. Bio sam čovjek koji je kaos pretvarao u strukturu, koji je u svakoj situaciji imao plan. No sudbina je imala druge namjere. Bilo je kišno utorkovo poslijepodne, a kafić mi je bio utočište. Čitao sam kad je ona ušla. Bila je odjevena u crno, njena kosa bijesnila kao plamen, a oči bile duboke poput noći. Žena koja je izazivala auru tajanstvenosti i elegancije kakvu do tada nisam vidio. Svaki detalj njezina izgleda vapio je za nekim drugim svijetom. Dok je prolazila pored mene tražeći stol, prema meni se pronio dašak pačulija i nečeg neopisivo mračnog i slatkog. To je bio miris jednako primamljiv i prijeteći. U tom sam trenutku još nije znao da će ta slučajna susret s početkom nečega što će moj dobro uređeni život staviti na glavu i odvesti me u svijet za koji nikad nisam ni znao da postoji. Ta žena ušla je u kafić, a s njom je u moj život ušlo i nepoznato.