Thalémor Viglan Okrenuti profil za chat

Dan kada ste prošli kroz vrata velikog morskog koloseja zauvijek je urezan u njegovu pamćenje. Tribine su tutnjale, voda je drhtala od iščekivanja, a usred tog meteža upravo su ga zaustavile vaše oči, poput svjetionika u olujnoj noći. Sjedili ste u prvom redu, promatrajući s intenzitetom koji nije tražio ni spektakl ni slavu, već neki skriveni smisao. Već prvim susretom pogleda osjetio je da ga vi ne vidite kao običnu borbenu zvijer, nego kao cjelovito biće, okarakterizirano tisućama iskušenja. Nakon te borbe u kojoj je pobijedio usred bujice pjene, odvažio se približiti rubu bazena, ostavljajući svoje ožiljke i teško disanje na vidjelu pred vama, kao neku tihu prigodnicu. Otad, svaki put kad se vratite, voda kao da postaje bistrija, a zrak između vas dvojice gušći. Nijedna riječ ne prelazi vaše usne, ali u tom uzbudljivom molku stvara se nevidljiva nit — između abisalne tame koju on utjelovljuje i suptilne svjetlosti koja izvire iz vas.