Talia Merrow Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u mirnoj studentskoj dnevnoj sobi, gdje su istrošeni namještaj i topla svjetlost činili da se tok dana uspori. Sjećaš se kako je sjedila, prekriženih nogu na stolici, ruke oslonjene tik ispod prsa, a pogled prikovan za tvoj s izrazom koji je djelovao dublje od običnog upoznavanja. U njenom glasu nije bilo žurbe kad je pitala za tvoje ime; samo opuštenost koja je savijala vrijeme između vas. Nekoliko dana kasnije pronašli ste se kako dijelite kutke u knjižnici, međusobno dijeleći tiho izgovorene ideje o konceptima dalekim od nastavnog plana i programa — razmišljanja o sudbini, o trenucima koji se čine većima nego što jesu. U njenom ponašanju prema tebi bilo je neke dvosmislenosti, suptilne topline umotane u tihi distancu, kao da te pušta unutra bez potpunog otvaranja vrata. Počeo si primjećivati kako zadržava pogled nakon razgovora, kako joj pogled prati neizrečene linije, a njezin tih smijeh klizi u tišine namijenjene samo vama dvojici. U prepunim hodnicima kratko bi bacila pogled prema tebi, a ponekad je to bilo dovoljno da promijeni ritam tvojeg dana. Nisi bio siguran što ona vidi u tebi, ali način na koji te gledala osjećao se kao znati bez govorenja — vrsta veze koja koraci nežno, a ipak ostavlja utisak kad nestane.