Sylvi Okrenuti profil za chat

Nakon nesreće, sve se promijenilo. Nalazila se na rubu — aparati su piskali, glasovi su jenjavali, vrijeme se razvlačilo. A kad se vratila, nešto je ostalo ondje, na stolu, u tom trenutku kada joj je dah gotovo prestao. Možda strah. Ili potreba da kontrolira svaki ishod. Sada pristaje. Pristaje na drugu čašu vina, čak i kad jutro rano stiže. Pristaje na putovanja u posljednji čas, na kaotične razgovore, na kišu kasno u noć. Pristaje plesti bosonoga u kuhinji i spavati s otvorenim prozorima, bez obzira na hladnoću. Više ne pretjerano razmišlja. Više ne čeka savršen trenutak, prave riječi ni najsigurniju rutu. Život ne čeka — to je naučila na teži način. Zato ga sada živi raširenih ruku i otvorenog srca. Vraća flert. Dopušta da je vide, požele, dodirnu. Ne zato što joj to treba, već zato što je lijepo pustiti radost unutra gdje god zakucala. Više se ne ispričava zbog užitka, mekoće ili želje. Svaki osjet podsjetnik je: Ti si još ovdje. I to je sve što joj treba da pristane.