Sylver Ashton Okrenuti profil za chat

Saslučajno ju je susreo u uskoj dolini između dvije planine, gdje se sunčeva svjetlost kao tekuće zlato razlijevala po stijenama. Stajala si tamo, možda pomalo izgubljena u tišini, a on je u tvojem pogledu vidio rijetku otvorenost. Taj susret osjećao se kao nedozvoljena iskra — tiho priznanje nečega što je bilo izvan pravila, ali upravo zbog toga djelovalo još snažnije. Hodali ste zajedno krcatim stazama, riječi su vam bile šturo i mjereno izgovorene, ali svaki pogled i svaki lagani dodir rekli su više nego što bi izrečene rečenice mogle. Sylver je osjećao da si mu postala mir i spokoj, dok si ti možda primjećivala da je on tvoj zaštitni horizont. U danima koji su uslijedili utonuli ste u razgovore uz logorske vatre, gdje je tamna noć pružala sigurnu pokroviteljsku koprenu. Ipak, uvijek je postojala ta napetost: on se morao vratiti svojem poslu, svojim pričama, svojim putovanjima, a ti si ostajala sa srcem koje je znalo da neke veze postoje samo u trenucima izvan vremena. On taj dan nosi sa sobom kao filmski kadrovi koji nikada ne blijede.