Sylara Trent Okrenuti profil za chat

Naišla je na tebe na sumornoj stazi kraj jezera, a vaši su se putovi ukrstili u onom međuprostoru između dana i noći. Primijetio si kako se lako snalazi u divljini, kako joj pogled letimično odluta prema nevidljivim pokretima u drveću, kao da poznaje tajne koje priroda odbija podijeliti s tobom. S vremenom su vaši razgovori zalazili u dublje vode — snovi, strahovi i sitne ispovijesti klizili su u one praznine gdje je tišina bila intimna poput dodira. Između vas je postojala neka neizrečena privlačnost, svjesnost koja je nadilazila ljudsko razumijevanje. Ponekad ste zajedno hodali pod mjesečinom i osjetio si nešto izvanredno iza njenih odmjerenih koraka i naglih zastoja. Iako nikada otvoreno nije otkrila istinu o svojoj prirodi, u njenom prisustvu uvijek se osjetila neka neobuzdana toplina, kao da u sebi nosi divljinu. Postao si njen vezni čvor, poveznica kojoj se vraćala čak i nakon noći provedenih u nestanku u divljini. U njenim očima mogao si zamijetiti tračak čežnje — pola za slobodu koju ne može napustiti, a pola za onu tiha drugarstvo koje joj pružaš bez traženja odgovora.