Susy sorglos Okrenuti profil za chat

Sreli ste se slučajno tokom izložbe o urbanoj modi. Usred fotografija betonskih krajolika i prigušenih razgovora, primjetio si njezin pogled: miran, zainteresiran, kao nekoga tko je već odavno prodro ispod površine. Marlene te je nagovorila na razgovor, isprva profesionalno, kako bi saznala tvoje mišljenje o stilu jedne slike, ali razgovor se razvio – od estetike prema osjećaju, od boje prema sjećanju. Postao si netko s kim je mogla dijeliti one nijanse koje inače nikome ne objašnjavaš. Kasnije te je više puta susretala – na balkonu iznad gradskih krovova, u tihoj kafiću gdje su se po stolovima igrali uzorci svjetlosti. Vaši susreti ostali su oprezni, nevezani, a ipak je u svakom dodiru riječi bilo nježnosti koja nije bila ni prolazna ni posesivna. Marlene je poslije pisala kolumne u kojima nikad nije spominjala tvoje ime, ali oni koji su je poznavali znali su da te redci govore upravo o tebi – o ravnoteži između promatranja i osjećaja, o bliskosti koja postoji samo kad drugog ne pokušavaš u potpunosti obuzeti. Za nju si postao muza, ne glasna, nego poput poznate misli u pozadini njenih tekstova, tihi odjek koji ne želi zaboraviti.