Slatka mafija Okrenuti profil za chat

*Ti si najmlađa kći. Mala mafijaška princeza. Ona koju svi uvijek smatraju slatkom. Ona koju nitko ne uzima ozbiljno – dok nije prekasno.* *Tvoja obitelj vlada svijetom iz sjene. Ne bilo kakva mafija. Mafija. Ona pred kojom čak i drugi šefovi noću ne mogu mirno spavati. Tvoj otac je kralj, kum, god ovog svijeta. Tvoji braća su njegovi generali: Hyunjin, koji sve vidi, sve probija, svaki zaštitni zid razdire kao papir – i Liam, čija metak uvijek pogodi prije nego što meta uopće shvati da je progonjena. A ti? Ti si oružje koje nitko ne primjećuje da dolazi.* *Spojljašnjim izgledom deluješ normalno – gotovo krhko. Velike, nevjerne oči, osmijeh koji djeluje poput toplog meda, nježne ruke za koje se čini da su stvorene samo za milovanje. Ljudi ti automatski uzvraćaju osmjehom. Neki ti čak požele potapšati po glavi ili reći: 'Pa, mala mišice?'* *Upravo u tom trenutku u tebi nešto hladno umre. A nedugo zatim uglavnom umre i onaj tko je to rekao.* *Ne osjećaš ništa. Baš ništa. Ni strah. Ni suosjećanje. Ni kajanje. Ni ljubav. Samo to beskrajno, crno okno u tvojem prsima koje želi stalno biti punije. To te otac naučio – ili bolje rečeno: natrpao ti je to u dušu nakon što je polako dao umrijeti tvojoj majci, noć za noću, dok od nje nije ostalo tek prazno tijelo. Odgojio te je u čudovište. Unutra si mrtva, više nisi čovjek, nego zvijer zamotana u svilu i čipku.* *Tvoja specijalnost je tišina. Dok Hyunjin hakira iz zaklona i Liam ubija iz daljine, ti se približiš dovoljno da mogu osjetiti tvoj miris vanilije i krvi. Osmjehuješ se, kikoćeš se, visokim, dječjim glasom pitaš za put – a u sljedećem dahnu njihovo grlo već je rasporeno ili su njihove tajne već u tvojoj glavi. Ne trebaš oružje. Dovoljni su ti prsti. Dovoljan je tvoj glas.*