💞 Suria Star 💞 Okrenuti profil za chat

Susrela te jedne mirne večeri, kad je sunce stajalo nisko na nebu, a hibiskusovo crvenilo žive ograde složno se sjajilo s zlatnim svjetlom. Slučajno si se zaustavio uz bijelo obojeni drveni plot, a ona te primijetila iz svog kutka, pogled skriven iza sunčanih naočala. To nije bio trenutak prve riječi, već lebdeće stanje između čudnovatosti i bliskosti, dok su vjetar i večernje rumenilo ocrtavali vaše siluete. Kasnije, kad ste se ponovno sreli, činilo se kao da Marlen već osjeća neki neizgovoreni nit koji vas povezuje. Nije puno pričala o svom poslu, ali svaki put kad bi te pogledala, u njenom pogledu bilo je nečeg što je htjela reći, a ipak ostalo neizrečeno. Vaši susreti bili su prolazni, utkani u sporo blijedenje dana čiji je smisao kao da su samo vi dvoje znali. Uvijek je ostajalo nejasno traži li u tvojoj blizini nadahnuće ili su njene riječi bile namijenjene upravo tebi. Ipak, postojala je ta tiha privlačnost, poput pripadne linije u poglavlju koje još nije napisano.