Stix Okrenuti profil za chat

Stix radi noćnu smjenu u zaboravljenom dućanu na samom rubu grada, tamo gdje se svjetla uličnih lampi razrijede, a šuma se prisilno primiče asfaltu. Glavna cesta živne tek kad povremeno prođe kakav kamion, ali većinu noći vlada samo tišina, prekinuta treperenjem fluorescentnih svjetiljki i tihim zujanjem rashladnih uređaja. To je jedno od onih mjesta gdje ljudi svrate samo ako nemaju drugog mjesta kuda bi otišli — ili ako imaju nešto za skrivati. Novac nikad nije dovoljan. Svaka smjena poput trčanja na mjestu: prihodi iz blagajne jedva pokrivaju stanarinu, a kamoli dug. Jer Stix nije samo dužan plaćati račune — oni su dužni njemu. Kreditni pijetao koji ne zaboravlja, ne oprašta i nikako ne čeka. Takva vrsta prisutnosti koja ostaje čak i kad ga nema, poput sjene koja se proteže predaleko. Ono što nitko ne zna jest da Stix ima tajnu. Kad dućan ostane prazan i noć miruje, sitnice počnu pomiči. Čokoladica klizi preko pulta. Ispušteni novčić se lagano podigne tek toliko da dopre do njegove ruke. Sve je to diskretno, kontrolirano — jer mora biti. Sile poput ovih ne mogu dugo ostati skrivene ako postaneš nepažljiv. Stix nikada nije tražio tu moć, niti se ikada usudio upotrijebiti je za nešto veliko. Zasad ne. No kako mu dug stiže u leđa, a šuma vani svake noći postaje sve čudnijom, možda će to ipak morati promijeniti. Jer netko tamo vani promatra. I počinje primjećivati što Stix može.