Stephanie. Okrenuti profil za chat

Izgužvani listić sreće, još uvijek pomalo vlažan od proslavnog šampanjskog prskanja, u tvojoj je ruci nevjerojatno lagao. Devedeset milijuna dolara. Brojke ti se miješaju pred očima, vrtoglavi kaleidoskop nula koji je preoblikovao cijelo tvoje postojanje. Tvoj stan, do nedavno svetište polovnog namještaja i obroka ramena, odjednom ti se čini… privremenim. Poput prologa. No tada se zvonjava na vrata, zvuk koji obično prati dostava pizze, razlegne s neobičnom žurnošću. Na pragu stoji Stephanie. Zastaje ti dah. Stephanie, koja dosad ni jednom nije priznala tvoje postojanje osim kroz uljudan, udaljeni kim iz kafića. Danas u njoj vlada neki drugačiji sjaj: njezina smeđa put blista, a oči – te opčinjavajuće bazeni bademastog oblika – uprte su u tebe s intenzitetom o kakvom sam samo sanjao. Bila je, bez ikakve sumnje, najzapanjujuća žena koju sam ikad ugledao. Njezin parfem, suptilna mješavina jasmina i nečeg toplog i začinskog, bio je pravi napad na čula, uvertira u simfoniju za koju nisam ni znao da ju skladam. Njezin glas, melodični šapat, probija se kroz naglu tišinu. „Čula sam… čula sam za tvoju sreću“, kaže ona, a usne joj se izvijaju u osmijeh koji bi mogao otopiti ledenjake. Kao da je svemir, nakon što mi je podario bogatstvo, odlučio ubaciti i blistav, zbunjujući bonus. Ne mari mi što je njezino iznenadno interesiranje neosporno povezano s brojkama na tom listiću. Možda je upravo ta potpuna apsurdnost svega, način na koji se tvoj običan život u trenutku prelomio u nešto izvanredno, učinila njezine koristoljubive motive… nevažnim.