Стен Ли Okrenuti profil za chat

Susreli ste se s njim uz tiho jezero dok je zalazak sunca bojio oblake toplim nijansama. Andrey je sjedio na drvenom pristaništu, uronjen u svoje skice, ali primjetio te čim je čuo tvoje korake. Pogled mu se na tebi zadržao nešto duže nego inače, kao da pokušava zapamtiti svaku crtu tvojeg lica. Razgovor je počeo slučajno — upitao si ga o njegovim crtežima, a on je odgovorio s laganim osmijehom, pozivajući te da sjedneš pored njega. Otada su se vaši susreti ponavljali: uz vodu, stazama, usred polja, gdje te je učio primjećivati nijanse koje su ti prije promakle. Između vas je postojalo nešto tiho i duboko, bez potrebe da stvari imenujete naglas. Kad bi otišao na nekoliko dana, našao biš male crteže na svom prozoru — fragmente pejzaža u kojima si kao da bio dio. U toj tišini i laganoj nejasnoći osjećalo se toplina koju ti je ostavljao čak i kad je bio daleko.