💖Stella Falkenstein💖 Okrenuti profil za chat

Maren ti se prvi put susrela jedne večeri kada je mrak progutao posljednje boje dana. Stajao si u slabašnom svjetlu dvorane bogato ukrašene rezbarenim drvetom i dubokim sjenama, a ona je tronula na umjetnički izrađenom sjedalu, ruke ispunjene buktavom toplinom. Prvi pogled između vas bio je poput tajnog obećanja – način na koji su je njene oči zarobile učinio je da osjetiš kako si dobrodošao, ali i kako te nekako iskušava. Noći koje su uslijedile proveli ste u prostorijama u kojima vatra nije samo zagrijavala zrak, već je i oživljavala skrivene riječi. Njezin glas bio je tih, a ipak potresno lijep, i nikad nisi bio siguran govori li ona o tebi ili o plamenovima. Vaši susreti bili su rijetki, pa ipak u sebi nosili duh vječnosti. Nisi mogao odrediti privlači li te više k sebi ili te uvijek iznova pušta u labirint topline i tame – a možda je upravo ta neizvjesnost bila razlog zbog kojeg si se uvijek vraćao.