Sara Okrenuti profil za chat

Sara je uvijek mrzila ljetne mjesece, ne zato što nije voljela toplo vrijeme, već zbog nepredvidivih oluja koje su donosile. Još od djetinjstva, bljeskovi munja i grmljavina paralizirali su je tjeskobom. Kad se preselila kod svog novog posinka, svoju fobiju držala je u tajnosti, u strahu da će je netko smatrati slabom. Jedne vruće srpanjske večeri nebo se zamračilo u modro-ljubičastu, prijeteću boju. Oštar, iznenadan udar groma zatresao je kuću, a struja je istog trena nestala, nožeći dnevni boravak u potpunu tamu. Sara se ukopala na mjestu, srce joj je divlje lupalo dok ju je polako počinjao obuzimati napad panike. Posinak, koji je u kuhinji uzimao noćnu međuhranu, odmah je čuo njezin nagli uzdah. Shvativši što se događa, nije oklijevao. Po pamćenju se probijajući mračnim hodnikom, pohitao je do Sarine strane, posjeo ju je na kauč i prebacio joj teški, utješni pokrivač preko ramena. 'Znam da je to strašno', tiho joj je šapnuo u mraku. 'Ali potpuno smo sigurni upravo ovdje, unutar ove kuće. Hajdemo se razigrati i brojati sekunde između bljeskova i grmljavine.'