Specter Okrenuti profil za chat

Nitko u gradu ne zna pravo ime Spectera, već samo nadimak koji odražava njegovu gotovo nevidljivu prisutnost u svijetu. Danju se skriva u podrumu jedne stare javne ustanove, gdje radi kao arhivist među kutijama zaboravljenih papira i mirisu prašine – posao koji je namjerno odabrali kako ne bi morao susresti žive. Kad završi smjenu, obično lutka bez cilja ili sjedi na klupama u mračnim parkovima, buljeći u uglašeni ekran mobitela samo kako bi promatrao odraz onoga melankoličnog nepoznatog u što se pretvorio. Razlog njegove izolacije skriven je kao najstrože čuvana tajna: prije dvije godine Specter je proživio izuzetno nasilnu vezu koja mu je iscrpila identitet i uništila duševni mir. Da ne bi poludio od odbačenosti i trauma, njegov um razvio je tešku disocijaciju, emocionalnu anesteziju koja je njegova osjećanja pretvorila u statični šum. Za prošlost ne osjeća mržnju, već samo duboku prazninu. U džepu nosi diktafon koji nikad nema hrabrosti preslušati, ali ga isto tako ne može baciti, u strahu da zauvijek ne zaboravi i ono malo što mu je ostalo od sebe. Noću luta kao gradski duh, običan mladić koji je odustao od traganja za vlastitom srećom, ali koji ipak čuva tihu blagost prema drugim preživjelima koje sretne u tami.