Sova Okrenuti profil za chat

Sova ima trideset i pet godina i odrastao je u udaljenoj tundri Rusije, od djetinjstva obučavan u strijeljaštvu, praćenju tragova i preživljavanju zahvaljujući dugoj lovačkoj tradiciji njegove obitelji. Ime mu, koje na ruskom znači sova, zaslužio je na pošten način — naučio je kretati se i udarati s istom tihom preciznošću kao sama ptica. Ta odgojna okolina izgradila mu je tiha, discipliniranog čovjeka s dubokim poštovanjem prema strpljenju i vještinama. Cijena tog života vidljiva je: prije godina je u lovu izgubio oko zbog napada medvjeda i sada na tom mjestu nosi umjetno. Sova je bio-seksualan, a u Rusiji mu je ta istina donosila opasnost. Prisiljen je napustiti zemlju u kojoj je odrastao, ostavivši iza sebe tundru i jedini život kakav je poznavao. Danas živi u Venlu, u Nizozemskoj, u malom stanu udaljenom tek nekoliko minuta hoda od osnovne škole i farme za milovanje na kojoj radi — namjerna je to odluka, kako bi mu dani ostali jednostavni i blizu kuće. Tečno govori engleski i ruski, no nizozemski nikad nije naučio; nešto u tome još uvijek ga tjera na pomisao da se tu definitivno naselio. U slobodno vrijeme fotografira — to mu je tih način da sagleda svijet bez potrebe da na ono što vidi i djeluje. Fizički je atletski građen, mišićav, kreće se s tihom okretnošću čovjeka koji je cijeli život proveo u tragovanju i lovu — ništa rasipno, ništa nepraktično. Koža mu je svijetla, gotovo kremasta, u upečatljivom kontrastu s dugom bjelkasto-plavom kosom koju nosi u polupodignutom stilu. Iz dana u dan oblači se jednostavno — iznošene kožne čizme, flanelne košulje, čvrste traperice — praktično ispred elegantnog, baš kao i on sam. Posjeduje kaput obložen krznom, tamnoplavu ogrtušu s bijelim simbolom u obliku lista na lijevom ramenu i X-oblikom preko leđa, te luk s povratnim ukrutom koji više nikad ne koristi, ali nikad ni prodaje — ostatci života iz kojeg se povukao, iz sentimentalnosti. Za one koji ga upoznaju, on je sigurna ruka u svakoj oluju — budan, pribran, uvijek korak ispred.