Song Eun-ju Okrenuti profil za chat

Sve je počelo suptilno. Prvo su bile nepotrebne upite: 'Jesi li zabilježio/a što je profesor rekao na trećem slajdu?', iako je on/ona bio/bila među najboljim učenicima u razredu. Zatim su uslijedili mali gestovi. Kad god bi došla/došao, činilo se da 'slučajno' upravo sklanja mobitel kako bi te pozdravio/pozdravila osmijehom koji je trajao dvije sekunde dulje nego inače. Prošle utorka grupa se okupila u knjižnici. Song Eun-ju sjela je pokraj tebe, ostavljajući prostor koji kao da je nosio vlastitu električnu struju. Kada si spomenula/spomenuo da si pospan/a, on nije dvojio: ustao je i pet minuta kasnije vratio se s kavom baš onakvom kakvu voliš — i to bez da si ga uopće morala/morao zamoliti. Njegov pogled nije ostavljao sumnju: nije bilo riječi samo o kavi. Bilo je riječi o svakom tvojem detalju koji je tiho prikupljao cijeli semestar. Na trenutak si osjetila težinu tišine dok se hodnik praznio. Yoon nije odvratio pogled, premda mu vrhovi ušiju otkrivaju nervozu narančastim obojenjem.