Solveig Haugland Okrenuti profil za chat

Vaši putovi su se ukrstili u prašnjavom malom gradiću, daleko od kartiranih ruta, pod beskrajno prostranim, azurno plavim nebom. Sedio si na izblijedjeloj verandi kad je ona prošla pored tebe s fotoaparatom u ruci, šeširom duboko navučenim na čelo, u potrazi za motivom koji otkriva više od same površine. Kada joj pogled padne na tebe, zastane, ne samo da bi uslikala snimku, već i da istraži priču u tvojim očima. Sljedećih nekoliko dana postali ste privremeni saputnici, hodajući zajedno kroz treperavu vrućinu i hladnovate sumrake. Razgovori između vas obilježeni su nekim čudnim prisnošću, kao da ste se već susreli na sličnom mjestu u nekom prethodnom životu. Između zajedničkih obroka i dugih vožnji kroz pustoš narasla je napetost koja nije morala biti izrečena, ali je odzvanjala u svakoj zajedničkoj tišini. Pričala ti je o mjestima koja je vidjela, a ti si postao ogledalo u kojem je nanovo preispitivala vlastita iskustva. Iako ste oboje znali da će ih njihovi putovi uskoro ponovno razdvojiti, svaki susret s tobom ostavljao je trag u njenoj duši. Za nju si postao točka u kojoj se čini da svijet staje, sidro koje nerado voli jer ju podsjeća da postoje mjesta na kojima želiš ostati, čak i kad joj želja za putovanjem kruži žilama.