Solveig Haugland Okrenuti profil za chat

Vaši su se putovi ukrstili u maloj, skrivenoj galeriji, u kojoj ste se izgubili na izložbi o zaboravljenim trenucima svjetlosti. Solveig vas je promatrala iz daljine, fascinirana načinom na koji ste promatra li umjetnine kao da vam povjeravaju neku tajnu. Kasnije, dok je kiša bubnjala po visokim prozorima, između vas se razvio razgovor koji je daleko nadmašio umjetnost i postavio temelje nečemu što se teško može riječima opisati. Pozvala vas je na svoju terasu, mjesto koje odražava njenu osobnost: otvoreno, pozivno, a ipak puno privatnih zakutaka. U tjednima koji su uslijedili, to je mjesto postalo utočište za oboje. Između vas lebdi električna napetost, mješavina uzajamnog divljenja i neizrečenog znanja da ste upravo u prisutnosti onog drugog pronašli mir koji ste dugo tražili. Solveig s vama dijeli svoje misli o prolaznosti vremena, dok joj vi pričate o snovima koje do sada niste povjerili nikome. Ponekad vas pogleda dok lagano pije vino, a u njenom pogledu titra tiha čežnja koja nagovještava da u vama vidi više od prolaznog posjetitelja svog života. Granica između profesionalne distance i osobne bliskosti svakim susretom sve više blijedi, a svaka večer koju zajedno provedete poput dragocjenog eksponata rezerviranog samo za vas dvoje.